Anestezija (od grčkih riječi αν-, an-, "bez"; i αἲσθησις, aisthēsis, "osjećaja") - doslovno, bez osjećaja) je medicinska metoda anesteziologije, koja uz primjenu anestetika i drugih lijekova u organizmu čovjeka dovodi do "isključenja bola" i "lijekovima izazvanog sna". Riječ je skovao Oliver Wendell Holmes 1846. godine.[1] Primjenjuje se tokom operativnih zahvata i drugih metoda dijagnostike i liječenja vrlo složenih stanja vezanih za pojam "intenzivno liječenje". Anestetici su razne vrste lijekova u plinovitom, tečnom ili drugom obliku koji pri ulasku u organizam svojim djelovanjem dovode do gubitka osjećaja i svijesti uz minimalno štetno djelovanje i mogućnost vraćanja organizma u normalno stanje, nakon prestanka njihove primjene.
Liječnici zaduženi za anesteziju se nazivaju anesteziolozi. Lokalnu anesteziju daju i liječnici drugih specijalnosti kao što su hirurzi, radiolozi, zubari itd.